Prozrem vas:
jadna jasnota,
umlje, jadna reč,
mračni put grete.
Zamukni mukom skota; —
dostojan spolja lik i um,
unutra zver
i bespomoćno dete.
Mrklo kad jezgro života,
zamrači njim
i prazni umlja vid.
Iz tame sebe tamom poteci van;
rugobom noći
šturinu oplodi dan
u videla neprebol,
u stid.
Čujem vas:
na mužansko grlo
zacvili dete,
rikne na pitomine zver.
I sinak bio majci,
ili kćer,
zamukni, zalud glas,
kad nikog i ništa ne zovete.
Jadna jasnota,
umlje, jadna reč,
mračni put grete.
Dostojan spolja lik i um,
unutra zver,
i bespomoćno dete.
