Treba uvek biti pijan.
Sve je tu: i poÄetak i kraj mudrosti.
Da ne biste oseÄali straĆĄno breme Vremena
koje vam slama pleÄa i povija vas prema zemlji,
treba da se opijate bez predaha.
A Äime?
Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam je volja.
Ali opijajte se.
Pa ako se katkad, na stepeniĆĄtu kakve palate,
na zelenoj travi u nekom jarku,
u sumornoj samoÄi svoje sobe probudite,
kad je pijanstvo veÄ
popustilo ili nestalo,
zapitajte vetar,
talas,
zvezdu,
pticu,
Äasovnik,
sve ĆĄto juri,
sve ĆĄto huÄi,
sve ĆĄto peva,
sve ĆĄto govori,
zapitajte koji je Äas;
i vetar,
talas,
zvezda,
ptica,
Äasovnik,
odgovoriÄe vam: âÄas je da se opijate!
Da ne biste bili muÄeniÄko roblje Vremena, opijajte se bez prestanka!
Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam je voljaâ.