Deca robovi u Ć vajcarskoj bili su normalna pojava sve do 80-tih proĆĄlog veka! Sve do pre nekoliko godina njihova sudbina bila je nepoznata. A onda je usledilo izvinjenje Ć vajcarske. Äini se, prekasno.
Praksa koriĆĄÄenja dece kao besplatne radne snage naĆŸalost ima dugu tradiciju ĆĄirom Evrope. Deca su odvoÄena iz siromaĆĄnih porodica, domova sa jednim roditeljem ili pravo iz sirotiĆĄta i, pod okriljem zakona, smeĆĄtana u nove domove, obiÄno na selu.
Ali, iako je ova praksa bila Äest sluÄaj ĆĄirom Evrope, odvajanje dece od roditelja i prisilni rad nigde se nisu zadrĆŸali toliko dugo kao u Ć vajcarskoj!
Umesto nove porodice i toplog doma, tamo ih je Äekala tortura. DanonoÄni rad, glad, fiziÄko i psihiÄko zlostavljanje, a nisu bili retki ni sluÄaji silovanja.
Ova deca, ako bi i doĆŸivela punoletstvo, ostajala su neobrazovana, duboko traumatizovana i Äesto potpuno nesposobna za samostalnni ĆŸivot, piĆĄe Istorijski zabavnik.
Horor iza fasade ârajske drĆŸaveâ
Ova jeziva tradicija zapravo se pojavila kao zamena za kmetstvo tokom 19. veka.
Jednom kada su seljaci postali slobodni, ogromna imanja pre svega u Alpima ostala su bez radne snage.
Umesto da unajme radnike kojima bi morali da plaÄaju, bogati zemljoposednici ĆĄirom NemaÄke, Austrije i Ć vajcarske âpomoÄâ su potraĆŸili meÄu najslabijim slojem stanovniĆĄtva.
SiroÄad, deca iz siromaĆĄnih porodica, iz vanbraÄnih veza. Sva ona su postala ĆŸrtve âsistema zbrinjavanjaâ iza kojeg je stajala drĆŸava.
Decu su najÄeĆĄÄe preuzimali vlasnici seoskih imanja, mada je bilo sluÄajeva da su ona zavrĆĄavala i u fabrikama i rudnicima.
NajstraĆĄnije posledice ova praksa je ostavila upravo u Ć vajcarskoj gde su poslednji sluÄajevi ovog âropstvaâ zabeleĆŸeni â80-ih godina 20. veka!
Ova deca tamo su poznata pod terminom “verdingkinder”. Radila su bez plate, slabo su hranjena i bila su redovno prebijana. Veliki broj njih ne bi ni doÄekao punoletstvo.
Izvinjenje koje stiĆŸe (pre)kasno?!
TaÄne brojke dece koja su tokom skoro dva veka proĆĄla kroz ovaj pakao usred savremene Evrope nikada se neÄe saznati.
IstoriÄar iz Berna Mark Leuenberger tvrdi da je, uoÄi Prvog svetskog rata, Äak 10 odsto sve dece u tom ĆĄvajcarskom kantonu bilo u ovom sistemu.
Pojedini ĆĄvajcarski izvori tvrde da je poÄetkom 20. veka oko 50 hiljada (Äetiri odsto celokupne deÄije populacije u toj drĆŸavi) bilo prisiljeno na ropstvo.
O ovom jezivom delu svoje istorije Ć vajcarska je zapravo Äutala sve do 2005. Tada je ministarstvo pravosuÄa te zemlje otvorilo izveĆĄtaje o zbrinjavanju dece tokom 19. i 20. veka.
Iako parcijalni, rezultati do kojih je doĆĄao tim istraĆŸivaÄa bili su dovoljno uĆŸasni.
Ć vajcarska vlada se 2013. prvi put javno izvinila ĆŸrtvama ove nehumane socijalne politike koja je uniĆĄtila ĆŸivote mnoge dece u toj zemlji. Pokrenut je i fond iz kog Äe se joĆĄ uvek ĆŸivim ĆŸrtvama deÄjeg ropstva isplatiti odĆĄteta.
Uprskos svemu, deca robovi u Ć vajcarskoj zauvek ostaju tamna mrlja u istoriji ove zemlje.